NEKOLIKO MISLI O UZGOJU

 

              Kada me upitaju: «S kakvim  pticama letiš?», uvijek mi je teško dati istinit, izravan odgovor, osim ako nema dovoljno vremena.

Svatko tko me poznaje znat će da se velik dio moga legla sastoji od ptica potomaka ptica uvezenih pred mnogo godina: Bilinghama, Mereditha, Godinga, Daviesa i drugih. Nisam ja uvezao te ptice, već Victor Arbuthnot. Iako je bio dobar uzgajač golubova koji se zaklinjao u Sam Bilingham tip ptica, čini se da nije baš vjerovao u  križanje. Kada je Ciril Meredith preminuo, osjetio sam da je izgubio vjeru u  sve tada dobre Engleske letače.

U kasnim 50 – tima stari Victor je promatrao jato srebrnih golubova lokalnog  golubara Wiliama Andrewsa  koji su ga prelijetali duže vremena, pa iako su živjeli miljama udaljeni, starcu je bilo lako sjedeći u sobi sa svojim dalekozorom gledati preko parka prema Wiliamovoj kući. Kada je Viktor odlučio da bi i sam želio jednoga od tih golubova, Andrew se nije dao nagovoriti da proda jednog. Bilo kako bilo, sudbina je uplela svoje prste kada  su ti isti golubovi bili ukradeni, a srećom, tjedan dana poslije za Viktorovog drugog posjeta jedna se ptica vratila , pa iako nije bila ona koju je želio , zadržao ju je uz dogovor s Wiliamom da će mu dati prvi par mladih crnih Bilinghamskih golubova.

Razlog zbog kojeg sam ovo spomenuo jest da je upravo od tog goluba formirano moje prvo leglo. Izgubio sam ga kao mladu pticu, ali mi ga je vratio jedan trkač. Znao sam da je nešto posebno nakon što sam s njim postigao vrijeme 14 sati, 40 minuta na Uskrs, te 18 sati, 40 minuta u lipnju 1962., pa sam ga razmnožio.

Upravo sam u to vrijeme počeo preispitivati Viktorove stare ideje,  iako je postigao vrijeme od 16 sati sa pticama iz ovog legla. Ja sam znao što imam, I kako to moram čuvati. Ptica koja je proizvela najviše odličnih ptica bio je Pencil Blue, uzgojena od  Herbie Harvey Gooding goluba I Bilingham crnog. Boje su bile Pencil blue, Silvers, Blacks I Dunns. Smatram da bi ih bilo najlakše opisati kao nešto između Bodena I Hughesa. Volim I sad misliti da sam sačuvao nešto od toga što sam imao u tim ranim godinama

Otkako sam saznao za različite tipove Tipplera od onih koji ih uzgajaju, bilo je samo pitanje vremena  kada ću poželjeti isprobati Blue Curry. Zahvaljujući Brianu Roseu  uspio sam nabaviti  Curry Blue iz 1973. od Garya Marshalla iz Bristola 1984. Iako su me Brian I ostali zainteresirali za to da utrošim vrijeme potrebno da se pokuša nešto naučiti o pticama Mr. Tipplera, zapravo me lijepo leglo Curry  mladih ptica  Bila Owensa, člana našeg kluba, motiviralo da se počnem baviti time. Trebao bih dodati da je bilo malo ptica koje su davale iznimno kvalitetne mlade za kojima sam ja tragao. Pokušao sam si dokazati da je za postizanje konkurentnosti  kod mladih I kod starih ptica potrebno držati oba jata zajedno.

Kada je stara ptica navršila 11 godina odlučio sam ga pariti sa dvije  provjerene ptice, te dva para jaja podmetnuo drugim pticama. Nije bio osobito lijepa ptica, ali u zdravlju nije imao mane, tako da bi se svako jaje izleglo. Kako sam ga pario sa dvije provjerene ptice , odlučio sam uzgajati dalje od njegovog potomstva kako bih dokazao njegovu kvalitetu ili obrnuto. Prostor je oduvijek prioritet za golubove, I umalo sam otkazao mogućnost da uzgojim još jedno malu obitelj u tom leglu uz opravdanje da je ti previše muke, ali sada mi je drago da nisam, jer proizveo sam  Blue Badge pticu, zdravu, vitalnu pticu. Znao sam tada da je to ptica koja ima nešto posebno za buduću rasplodnju. Također sam odgojio I dva sina od tog goluba misleći da će imati isti potencijal kao njihov otac i 1985. paroi sam polubraću sa polusestrama I proizveo još jednog Blue Badge poput njegove majke, ovoga puta sam s njom postigao 16 sati još kao s mladom pticom. 1986. sam njene mlade pario sa ostalim mladima. Bio sam siguran da će moj problem biti nedostatak kvalitetnih ptica. 1986. ponovno sam uzgojio  mali tip – Badges, s kojima sam uživao raditi, a to mi je dalo malo nade. Iako su okolnosti uzrokovale da samo jedna ptica svojim letačkim sposobnostima vrati uloženi trud, četiri ptice su se istakle u dva nacionalna natjecanja, obje sa preko 16 sati. Slijedeći razlog za parenje na ovaj način, ukoliko prostor nije problem, jest saznanje koje stječete neuobičajenim križanjem. Iako je jedna od dvije ženke koje imam bila Badge golubica, čuo sam da je veliki Les Curry križao Westicot  Badges sa svojim pticama. Kako su Badges ptice koje imam sada različite u mnogim načinima od, primjerice, tipa Davies, interesiralo bi me bilo čije saznanje o tome da li bi gospodin Curry I gospodin Westicott trebali dobiti priznanje za originale.

 

 

NTU Harry Shannon